Pazinska jama predstavlja primjer specifične evolucije krške hidrografije i morfologije, te jedinstvenu hidrogeološku i speleološku pojavu u Istri i dinarskom kršu. Pazinska jama nadahnjuje svjetski poznatoga pisca Julesa Vernea, koji u romanu Mathias Sandorf, provodi junake podzemljem jame od Pazina do Limskog kanala. Prva istraživanja, sa izradom nacrta, obavili su francuski speleolog E. A. Martel i stručnjak za podzemne vode W. Putick, 1893-1896. Pazinčica završava svoj nadzemni tok ponorom koji se nalazi na kraju nekoliko stotina metara dugačkog i dubokog kanjona. Ulaz ponora nadsvođuje polukružna šupljina (Danteovo predvorje). Pazinčica teče dalje uskim podzemnim kanalom. Na stotinjak m od ulaza ponora, proširuje prolaz, te formira dvoranu (80 x 20 m) sa jezerom (Martelovo jezero). Vode jezera otječu dalje u podzemlje kroz sifon, gradeći sljedeću manju dvoranu sa jezerom (Mitrovo jezero).

Pazinski ponor je zakonom zaštićen kao značajni krajobraz. Zaštićeno područje obuhvaća kanjon i ponor Pazinčice, dužine oko 500 metara i dubine oko 100 metara, te pazinsku jamu.