Krško  tlo nastaje uslijed  razaranja i otapanja vapnenačkih stijena (kalcij karbonata) u vodi koja obiluje ugljičnim dioksidom (CO2) te ponovnim taloženjem otopljenog materijala.
 45 % površine Hrvatske je krško tlo. Proteže  se Istrom, Dalmacijom, Dinarskim i gorskim predjelima te Likom.
Kemijskim procesima i tektonskim promjenama od sedimentnih stijena –vapnenaca, dolomita, soli i gipsa- nastaju razni podzemni i nadzemni krški oblici.

Nadzemni krški oblici  su škrape, ponikve, krške uvale i polja.
Škrape su brazdama slične udubine i okomiti usjeci u živom kamenu. Škrape nastaju djelovanjem vode na strme vapnenačke blokove ili na pukotine ravnih stijena. Krš tog oblika je jako oštrih rubova i vrlo teško prohodan.
Ponikve ili vrtače su ljevkaste ili tanjuraste udubine sa kamenim ili zemljanim dnom. Nastale su rastvaranjem vapnenca uslijed poniranja površinske vode. Ponikve su karakteristični oblici  za vapnenac, a mogu biti od 5 do 100 metara u promjeru.
Krške uvale su duge i do nekoliko kilometara, često nastaju spajanjem više ponikava.  Dna su im često plodna te ratarski obrađena.
Krška polja su nastala erozivnim djelovanjem rijeka i taloženjem nanosa. U Hrvatskoj su poznata Ličko polje i Krbavsko polje.

Korozivnim utjecajem vode pod zemljom nastaju brojni podzemni oblici kao što su; jame, spilje, kaverne i drugi.
Jame su okomiti ili kosi otvori raznih dubina. Zovu se ponori ukoliko u njih ponire ili iz njih izlazi voda.
Spilje se od svoga otvora pružaju vodoravno u podzemlje. Mogu biti ukrašene stalaktitima koji nastaju  taloženjem vapnenca sa svoda i stalagmitima kada se vapnenac taloži sa poda.
Kaverne su speleološki objekti koji otvorom nisu spojeni s površinom, unatoč tome mogu biti izuzetno velike.

Hrvatski krš u sebi krije više od 7000 spilja, jama i ponora koje se odlikuju  izrazito velikim brojem endemskih i reliktnih vrsta podzemne faune. Najveći broj jama  nalazi se na Velebitu i Biokovu. Procjenjuje se da u Istri ima između 1000 do 2000 jama i spilja..